Posebno je potresno vidjeti školske kolege djece koje dolaze iako još uvijek ne uspijevaju spoznati veličinu ove tragedije. Njih će sutra ujutro u razredima dočekati po jedna prazna stolica.
Ibrahim Bakija kroz suze je okupljenima pričao o malom Luki, koji je išao u isti razred sa njegovom unukom.
“Ne treba zaboraviti da smo jučer izgubili sedmero sugrađana, to se nije dešavalo ni u ratu za jedan dan. Nema se šta reći osim velike tuge”, kazao je Bakija.
Mnogi su samo u tišini prilazili, ostavljali zapaljene svijeće i udaljavali se bez komentara.
“Okupljamo se ovim tužnim prilikama, tuga u gradu, tuga u srcima građana Mostara, najbolje je samo šutjeti. Teško je naći prave riječi, užasna tragedija, nek dragi Bog da snage njihovim porodicama”, kazala nam je Sanela Cigić.