RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Mladog Australca koji se pridružio francuskom pokretu otpora, radio na tajnom zadatku za britansku obavještajnu službu i pomogao da se spasi hiljade života u ratom razorenoj Francuskoj, Gestapo je 1943. usmrtio na giljotini nakon što ga je izdao britanski dvostruki agent.
Ipak, hrabrost i konačna žrtva kaplara Brucea Dowdinga su uglavnom zaboravljeni jer je pokušaj Francuske da mu dodijeli svoja najveća nacionalna priznanja – Croix de Guerre i Légion d'honneur – naišao na birokratiju njegove zemlje.
Sada Dowdingova porodica poziva na dobijanje počasti koje zaslužuje i da ga Australija prizna kao jednog od svojih heroja koji je pomogao da iz Francuske pobjegnu saveznički vojnici i Jevreji koji su bježali od progona Trećeg Rajha. Njegov nećak, Peter Dowding, rekao je za Observer da je porodica bila zaprepaštena kada je otkrila da izgleda da se Australija protivi odavanjem posthumne počasti strane vlade jednom australskom državljaninu.
“Protokol je zahtijevao samo odobrenje Commonwealtha Australije, ali birokratska ravnodušnost u njegovoj matičnoj zemlji je poremetila proces”, rekao je on.
„Australijska vlada se raspitivala da li je on bio australijski vojnik. Kada su saznali da se borio za Britance, Francuzima su jednostavno odgovorili: ‘Pa, on nije bio australijski vojnik' .” Tek posljednjih godina nakon otvaranja arhiva, porodica je sastavila cijelu Dowdingovu priču. Njegov nećak je rekao: „Jednostavno nismo znali mnogo o tome šta mu se dogodilo. Iznenada, u posljednjih pet ili 10 godina, arhivi su objavili materijale koji nikada prije nisu bili dostupni.” On će iznijeti dokaze u nadolazećoj knjizi, u koautorstvu s Kenom Spillmanom. „Tajni agent, neopjevani heroj: hrabrost Brucea Dowdinga“ govori o mladom učitelju u Melbournu koji je 1938. uzeo godinu slobodno kako bi dobio stipendiju na Univerzitetu Sorbonnea u Parizu.
Zaljubio se u Francusku i njenu kulturu, odbijajući da ode čak i nakon početka rata. U pismu kući iz 1938. napisao je: “Ako bi kojim slučajem izbio ‘la guerre’ dok sam ja ovdje u Parizu, uvjerite sve da ću se skoro kloniti opasnosti.”
Dok je odrastao kao pacifista, Dowding je želio podržati Francusku i zato se dobrovoljno prijavio kao prevodilac u britanskoj vojsci u Boulogneu. Tu je zarobljen 1940. godine, nakon što su nacisti napali grad. Pobjegao je puzeći kroz kanalizaciju ispod logora za ratne zarobljenike. Uspio je doći do Višijevske Francuske, gdje se pridružio francuskom pokretu otpora. Pod kodnim imenom André Mason, pomagao je u krijumčarenju odbjeglih ili oborenih savezničkih vojnika iz Francuske koju su okupirali nacisti, dalje u Španiju.
Na liniji bijega koju su podržavali MI9 i Izvršni odbor za specijalne operacije u Londonu, on je pomogao da se bjegunci prebace u podnožje Pirineja i drugi iz područja sigurnih kuća u Lilleu. Dowding je takođe radio sa proslavljenom američkom spasilačkom misijom Variana Frya, koja je spasila hiljade Jevreja.
U knjizi, njegov nećak piše: “Iskoristio je svoje talente – intuiciju, inteligenciju i dar za jezike – da riješi složene logističke probleme u neprijateljskom ratnom okruženju.” Ali Dowdinga je na kraju izdao Harold Cole, jedan od najozloglašenijih izdajnika u Drugom svjetskom ratu. Uhapšen od strane Gestapoa, pogubljen je giljotinom u zatvoru u Dortmundu 1943. godine, ubrzo nakon svog 29. rođendana.
Peter Dowding, advokat koji je postao političar koji je bio premijer Zapadne Australije krajem 1980-ih, nije imao mnogo sreće uvjeravajući svoju vladu da njegovom ujaku da zasluge koje smatra da zaslužuje. Prošle sedmice ministar za pitanja veterana, Matt Keogh, napisao je Dowdingu da “izgleda da nagrada možda nije dospjela jer kaplan Dowding nije služio u Drugim australskim imperijalnim snagama”.
Dodao je: „Dosljedan stav australijskih vlada je da se nagrade ne dodjeljuju drugim zemljama u vezi stranih nagrada za Australce. Međutim, to ni na koji način ne umanjuje poštovanje i priznanje Australije za važan doprinos koji je Dowding dao.”
Odbijajući da odustane, Peter Dowding je rekao: „Želim da australska vlada kaže Francuzima da je njihova greška dovela do ćorsokaka. Volio bih da Francuzi priznaju da ne tražimo od njih da razmotre nagradu, već da dovrše ponudu koju su dali.” Zatim skreće pažnju na Britaniju, dodajući: “Britanci su Brucea spomenuli u depešama – ali prije nego što su bili poznati puni detalji njegove službe.”
U svojoj knjizi on piše: „Rat je neselektivan po načinu na koji nanosi bol i patnju…
“Dio života je dužno sjećanje… Ostajem odlučan da Bruce i ostali koji su umrli s njim – za Francusku i za slobodu – ne budu zaboravljeni.”
federalna.ba/The Guardian
