Vaskrs nas treba podsjetiti da je suština u zajedništvu i ljubavi

Vaskrs, kao i Božić, treba da nas prenu i probude iz svakodnevne trke, poslova i konzumerskog odnosa prema životu te da nas zapravo podsjeti kako je suština u zajedništvu i ljubavi koju najprije osjećamo u porodičnom okruženju, ali i šire – istaknuo je za Fenu dekan Bogoslovnog fakulteta u Foči protojerej stavrofor Darko Đogo, govoreći o jednom od najradosnijih pravoslavnih praznika.

On smatra da spominjanje Vaskrsa kao porodičnog praznika ne znači da tada članovi jedne porodice trebaju sjediti kući i ne ići nigdje, već upravo suprotno.

– Treba da se što više okupljamo i sabiramo oko Hristovog vaskrsenja, te da zapravo taj dan provedemo u svjetlosti i radosti vaskrsenja, kako bi to ostale trajne vrijednosti koje porodica nosi kroz čitavu godinu – podvukao je Đogo.

Najznačajniji običaj pravoslavnih vjernika, i uopšte hrišćana, kada je riječ o obilježavanju praznika Hristotvog vaskrsenja jeste farbanje jaja, čemu se u pravilu najviše raduju djeca, ali nerijetko i oni stariji. Jaja su se nekada farbala prvenstveno u crvenu, ali se danas već koriste i ostale boje, kao i drugi vidovi njihova ukrašavanja.

Protojerej Đogo pojašnjava da je simbolika crvene boje vezana za Hristovo stradanje. Time se šalje poruka da vaskrsenja nema bez stradanja, odnosno da pobjede života nad smrću nema bez žtvovanja.

– Aspekt ili etos žrtvovanja je izuzetno bitan za hrišćanstvo, jer nas podsjeća na tu veliku tajnu – da je Bog, da bi spasio čovjeka, najprije spasio samoga sebe, odnosno dao da bude razapet za život svijeta. Mi zapravo slaveći vaskrsenje ne zaboravljamo žrtvu koja je u njegovoj osnovi, a također kada na Veliki petak ukrašavamo jaja u crvenu boju ne očajavamo, nego praznujući spomen na stradanje Hristovo zapravo očekujemo vaskrsenje. Vaskrsenje i stradanje uvijek stoje u međusobnoj povezanosti – podvukao je on.

Podsjeća da običaj farbanja jaja potiče još iz hrišćanske starine i drevnih vremena, jer jaje zapravo predstavlja simbol vaskrsenja – nešto što se čini neživim, a u stvari u sebi krije život.

Osim njihova ukrašavanja, važan segment ovog običaja jeste i da se jaja međusobno daruju, čime hrišćani uspostavljaju izuzetno važan način komunikacije i međusobne povezanosti.

– Jer, to je zapravo ostvarenje onoga što je Hristos rekao, a sveti apostol Pavle prenio, da je blaženije darivati nego primati čestitke. Naš etos, ono što mi jesmo i način na koji živimo, jeste takav da darujemo – smatra Đogo.

Nezaobilazan segment ovog, kao i svih značajnih vjerskih praznika, svakako je trpeza. Kod vaskrsa ona je svečanija i mrsna, jer slijedi nakon višesedmičnog posta.

Kada svane dan Vaskrsenja Hristova, sa svih tornjeva pravoslavnih hramova zvone sva zvona, javljajući dolazak velikog praznika. Članovi porodice odlaze u crkvu na svetu vaskršnju službu, nakon koje se vjernici međusobno pozdravljaju riječima “Hristos Vaskrse!” i “Vaistinu Vaskrse!”.

Po dolasku kući, nakon zajedničke molitve, porodica sjeda za svečano postavljenu trpezu, a uživanje u njoj prvo počinje radošću međusobnog kucanja jajima te takmičenjem čije je jaje najjače, čemu se posebno raduju djeca.

(Fena)