RTV7 | Medijski servis grada Tuzle
Preminuo je Veljko Bulajić, jedan od najvećih filmskih reditelja sa naših prostora, koji je trajno oblikovao jugoslovensku kinematografiju.
Tužnu vijest su potvrdili članovi njegove porodice. Preminuo je u Zagrebu.
Filmski reditelj Veljko Bulajić rođen je 22. marta u selu Vilusi u Crnoj Gori. 1928. godine sa roditeljima, ocem Miljkom i majkom Ljubicom, i braćom Đorđem i Stevanom, ostao je u Sarajevu do izbijanja Drugog svjetskog rata, a potom su se vratili u rodno Viluse i već 13. jula 1941. godine pridružili Partizanima.
Najstariji brat Đorđe je poginuo u ratu, a Stevan i Veljko su preživeli, iako su i oni bili ranjeni.
Bulajić je gimnaziju završio u Sarajevu. Poslije rata našao je mjesto u Domu JNA u Zagrebu, gde se družio sa mlađim poslijeratnim intelektualcima. Zatim se zainteresovao za kinematografiju, upisao filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu. Diplomirao je 1959. godine, asistirao velikim rediteljima poput Federika Felinija i Vitorija De Sike i vratio se u bivšu Jugoslaviju.
Rediteljsku karijeru započeo je sa dva kratka filma: Kamen i more i Brod lutalica (1953). Prvi igrani film Vlak bez voznog reda (o poslijeratnim migracijama stanovništva) snimio je 1959. godine. Rad je nagrađen sa dvije Zlatne arene i nagradama Slavica i Jelen u Puli, kao i nagradom Grada Zagreba.
Zatim slijedi film Rat (1960), vizija ratne katastrofe, nagrađen Zlatnom i Srebrnom arenom u Puli.
Bulajić je postigao veliki uspjeh filmom Uzavreli grad (1961), o životu u novom industrijskom centru, koji je nagrađen Zlatnom arenom u Puli.
Bulajić je autor čiji su filmovi postigli najveći uspjeh kod domaćih i stranih gledalaca. Kozara, Vlak bez voznog reda, Atentat u Sarajevu zajedno sa Bitkom na Neretvi nalaze se na vrhu liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji. Ova četiri filma prikazana su u mnogim zemljama, što su jugoslovenske vlasti podsticale iz političkih i ideoloških razloga. Međutim, njegovi filmovi su donosili veliku zaradu.
Skoplje 63, dugometražni dokumentarni film, prikazan je na svim televizijama u svijetu i donio je svom autoru prestižnu Uneskovu nagradu Kalinga za “vrhunsko dostignuće u oblasti umjetnosti i nauke”.
Veljko Bulajić je dobitnik Zlatnog lava u Veneciji, Zlatne nimfe u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu i Nju Delhiju, zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike Cidalc, Zlatni klas, nagrada za najbolji film u Valjadolidu, nekoliko nagrada publike i neke druge.
Na Filmskom festivalu u Puli nagrađen je sa nekoliko Zlatnih arena za najbolje filmove i najbolju režiju, a Američka akademija nauka i umjetnosti nominovala je njegov film Bitka na Neretvi za Oskara.
Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu, Bulajić je nagrađen Nagradom za životno djelo 2013. godine, nakon što je u rimskoj Palati filma prikazan njegov film Libertas o životu i djelu velikog hrvatskog pisca Marina Držića. Nagradu mu je uručio Franko Nero, zvijezda njegovog filma Bitka na Neretvi iz 1969. godine, filma koji je u Jugoslaviji slovio za “jedan od najboljih ratnih filmova svih vremena”.
