Kuća od polomljene keramike

U svijetu postoje brojne građevine za koje se nikako ne može reći da su jednostavne, štaviše ubrajaju se u najnevjerovatnije građevine svijeta. Nepravilne forme, materijali od kojih su izgrađeni popularizuju same građevine, a i njihovu okolinu, zbog čega nerijetko postaju turističke atrakcije.

Ljudi su uvijek voljeli sve što je bilo neobično, posebno i iznenađujuće, pa je upravo ovo i razlog stvaranja nevjerovatnih stvari. Kod nekih građevina se čak može primjetiti miješanje arhitekture sa umjetnošću. Postoje ljudi koje ne žele samo da vide novine u svom životu, nego ih i sami kreiraju. Jedna predivna kuća u Francuskoj je dokaz toga da nije samo privilegija bogatih stvaranje stvarno jedinstvenog i individualnog doma. La Maison à Vaisselle Cassée poznatija kao kuća od polomljenog posuđa u Francuskoj se smatra posebnom atrakcijom grada  Louviers. Ova kuća je pripadala Robert Vasseuru i njegovoj ženi, koji su ukrašavali svoju kuću mozaicima od polomljenog posuđa, školjki i stakala.

Robert je rođen 1908. godine i počeo je sa ukrašavanjem svoje kuće 1952. godine. Jednog dana kada se vratio sa posla, napolju je već počelo da se smrkava, i kao po običaju, nakon ulaska u kuću odmah je otišao u kuhinju u nadi da će ga tamo čekati topla večera, ali umjesto toga ga je sačekao otpadnuti malter, pa je bijesan uzeo jednu stolicu i bacio na pod. Zatim je sjeo na njega i posmatrao zid odakle je otpao malter. Sljedećeg dana, kada je svanulo, Robert je već bio u svojoj radionici, tražeći neko jeftino rešenje za saniranje zida kuhinje. Dok je razmišljao o tome čime može da ukloni rupetinu na zidu, u ruke mu je dospjelo nekoliko polomljenih crijepova. Tada se rodila ideja. Kada je bio gotov sa restauracijom kuhinjskog zida, koraknuo je nazad, obrisao znoj sa čela i ponosno posmatrao svoje djelo. Pogladio je površinu zida, koja je negdje bila glatka, a negdje hrapava i pokušao je da zamisli kako bi izgledalo kada bi cijelu jednu sobu pokrio  mozaicima. Ovu ideju je smatrao pomalo bizarnom, ali je od tog dana postao zaljubljenik u mozaik i postepeno je počeo sa ostvarivanjem te bizarne ideje. U početku su ljudi tračarili iza njegovih leđa, ali kako je kuća postajala sve ljepša i ljepša, morali su da priznaju da ova građevina zaista postaje jedinstvena građevina u selu.

Nakon ovog događaja ukrašavanje mozaicima je bilo nezaustavljivo. U narednim godinama su uslijedila prekrivanja i ostalih prostorija u kući, dvorišta, pa i kućice za psa sa mozaikom. Robert je nastavio prekrivanje kuće mozaicima, sve do svoje smrti 2008. godine. Ova kuća je postala poznata već u vremenu Robertovog života zahvaljujući posjetama brojnih reportera.

Nakon Robertove smrti, njegov sin je odlučio da pretvori ovu kuću u muzej, kako bi što više ljudi bilo u mogućnosti da vidi životno djelo njegovih roditelja.

(Ženskastrana.com)