Danas se navršava 41 godina od smrti Ismeta Mujezinovića (1907–1984), jednog od najznačajnijih umjetnika i intelektualaca Bosne i Hercegovine. Njegovo bogato naslijeđe ostaje trajno utkano u kulturni i društveni život Tuzle i šire regije.
Ismet Mujezinović bio je mnogo više od slikara. Kao učesnik Narodnooslobodilačke borbe, dao je doprinos oslobođenju zemlje od fašizma, a kroz svoje umjetničko stvaralaštvo i društveni angažman ostavio je neizbrisiv trag. Njegova djela, ali i institucije koje je pomagao osnivati, i danas svjedoče o njegovoj posvećenosti i viziji.
Povodom godišnjice njegove smrti, radnici Javne ustanove “Centar za kulturu” Tuzla položili su cvijeće na njegov grob i grob njegove supruge Marije, odajući počast čovjeku koji je svojim radom zadužio generacije.
Mujezinovićev umjetnički opus uključuje djela koja su postala dio kolektivne memorije, poput “Užine na radilištu,” “Portreta Romana Petrovića,” “Portreta Maršala Tita,” “Prelaza preko Neretve” i “Nošenja ranjenika.” Ova djela ne samo da svjedoče o njegovoj kreativnosti, već i o turbulentnom vremenu koje je oblikovalo njegovu umjetnost.
Tokom života, Mujezinović je bio prepoznat kao jedan od pokretača kulturnog i intelektualnog razvoja. Bio je među osnivačima Univerziteta u Tuzli i prvi dobitnik počasnog doktorata ove institucije, čime je odano priznanje njegovom doprinosu umjetnosti i obrazovanju.
Jedan od zanimljivih trenutaka iz njegovog života datira iz 1946. godine, kada je u Mostaru, zajedno s velikanima poput Skendera Kulenovića i Hamze Hume, sudjelovao u večeri koja je okupila umjetnike i oduševila publiku.
Mujezinović je preminuo 7. januara 1984. godine u Tuzli. Na njegov posljednji ispraćaj došle su hiljade ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, svjedočeći o njegovom značaju i poštovanju koje je uživao.
Kao umjetnik, intelektualac i društveni aktivista, Ismet Mujezinović ostaje simbol kulturnog bogatstva i intelektualnog duha Bosne i Hercegovine, inspiracija generacijama koje dolaze.
