Zuje, grizu i prenose neke od najsmrtonosnijih bolesti poznatih čovječanstvu. Komarci su možda najomraženije životinje na planeti. Ali ako bismo ih mogli izbrisati s lica Zemlje – da li bismo to trebali učiniti?
Ovo pitanje više nije samo hipotetičko. Naučnici su posljednjih godina razvili moćne genetske alate koji bi mogli trajno iskorijeniti komarce i druge štetočine. Danas neki doktori i istraživači tvrde da je došlo vrijeme za radikalan potez – oslobađanje genetske tehnologije u cilju suzbijanja komaraca i sprječavanja ljudske patnje izazvane malarijom, dengom, virusom Zapadnog Nila i drugim ozbiljnim bolestima.
„Toliko je života ugroženo malarijom da želimo osigurati da se ova tehnologija može koristiti u bliskoj budućnosti“, rekao je Alekos Simoni, molekularni biolog iz projekta Target Malaria, čiji je cilj smanjenje broja komaraca u podsaharskoj Africi.
Ipak, razvoj ove tehnologije otvara i duboko etičko pitanje: kada je, ako ikada, opravdano namjerno uništiti cijelu jednu vrstu?
Poznati prirodnjak E.O. Wilson jednom je rekao: „Rado bih pritisnuo prekidač i sam bio krvnik“ – govoreći o komarcima koji prenose malariju. Međutim, neki naučnici i etičari upozoravaju da bi mijenjanje samih temelja života moglo biti opasno. Čak i sitni, iritantni komarci, tvrde oni, možda imaju vlastitu ulogu i vrijednost u ekosistemu.
Kako funkcioniše genetsko suzbijanje
Cilj projekta Target Malaria je drastično smanjenje populacije komaraca Anopheles gambiae, glavnih prenosilaca malarije. U laboratorijama, naučnici su uveli genetsku mutaciju koja ženke čini neplodnim – one se rađaju bez funkcionalnih jajnika. Mužjaci ostaju fizički nepromijenjeni, ali prenose gen dalje.
Kada ženke naslijede gen od oba roditelja, ne mogu se razmnožavati. Kada parenje uključuje samo jednu kopiju gena, on se i dalje širi kroz populaciju – sve dok broj plodnih ženki ne opadne, a s njima i cijela populacija.
Ova tehnologija koristi tzv. genski pogon – alat koji zaobilazi prirodna pravila nasljeđivanja. Umjesto 50% šanse da se gen prenese na potomstvo, uz pomoć genskog pogona taj se broj približava 100%. Tako se osobina širi kroz generacije bez obzira na to koristi li pojedincu – čime se efektivno zaobilazi Darwinova prirodna selekcija.
„Možda smo nekada mogli izazvati izumiranje vrste harpuniranjem ili uništavanjem staništa. Danas to možemo uraditi iz laboratorije“, rekao je Christopher Preston, filozof zaštite okoliša sa Univerziteta u Montani.
Etika, rizici i dileme
Dok konzervatori širom svijeta pokušavaju spasiti ugrožene vrste, komarci su među rijetkima za koje mnogi vjeruju da bi ih trebalo izbrisati. Samo u 2023. godini, malarija je usmrtila gotovo 600.000 ljudi, uglavnom u Africi.
Za stručnjake poput Krystal Birungi iz Target Malaria u Ugandi, opravdanje za korištenje genskih pogona je jasno: „Ovo nije teška publika – ovdje djeca svakodnevno umiru.“
Ipak, dezinformacije su česte, poput lažne tvrdnje da ugrizi genetski modificiranih komaraca mogu učiniti ljude sterilnim.
Grupa bioetičara iz Hastings centra i Državnog univerziteta Arizone nedavno je zaključila da namjerno izumiranje može biti prihvatljivo, ali samo izuzetno rijetko. Iako postoje kandidati za potpuno iskorjenjivanje, poput crva iz Novog svijeta, većina slučajeva zahtijeva dodatni oprez.
Neki etičari predlažu fokusiranje na samog parazita Plasmodium, a ne na komarce. Taj mikroorganizam, prenesen slinom zaraženog komarca, stvarni je uzročnik bolesti.
„Možete se riješiti malarije bez da eliminišete komarce“, smatra Gregory Kaebnick iz Hastings centra.
Tehnologija nije svemoguća
Postoji više od 3.500 vrsta komaraca – svaki bi zahtijevao vlastiti genski pogon. Nema garancije da bi tehnologija djelovala globalno, a Simoni priznaje da bi djelovanje bilo lokalizirano.
„Komarci postoje stotinama miliona godina“, rekao je. „Vrlo su otporna vrsta.“
Za sada, dilema ostaje: da li je opravdano svjesno ugasiti jednu vrstu – čak i ako bi to moglo spasiti milione života?
