U kampanji nizozemske vlade koja se emituje na televizijama pod nazivom “Okrenite prekidač” glumica upozorava gledatelje na njihovu potrošnju električne energije.
“Kada svi istovremeno koristimo struju, naša elektroenergetska mreža se preoptereti. To može uzrokovati kvarove. Zato, koristite što manje struje između četiri i devet sati”, navode u kampanji, piše BBC.
To je znak da je, u jednoj od najnaprednijih ekonomija na svijetu, nešto pošlo po zlu sa snabdijevanjem energijom u zemlji.
Nizozemska je bila entuzijastičan korisnik električnih automobila i ima najveći broj stanica za punjenje po glavi stanovnika u Evropi.
Što se tiče proizvodnje električne energije, Nizozemska je zamijenila plin iz svojih velikih rezervi Sjevernog mora energijom vjetra i sunca – toliko da prednjači u Evropi po broju solarnih panela po osobi. U stvari, više od jedne trećine nizozemskih domova ima ugrađene solarne panele.
Zemlja također ima za cilj da priobalne vjetroelektrane postanu njen najveći izvor energije do 2030. godine.
Sve je to dobro sa ekološkog aspekta, ali stavlja nizozemsku nacionalnu elektroenergetsku mrežu pod ogroman pritisak, a posljednjih godina bilo je nekoliko nestanaka struje.
“Problem je zagušenje mreže”, kaže Kees-Jan Rameau, glavni izvršni direktor nizozemskog proizvođača i dobavljača energije Eneco, čija 70% proizvodnje električne energije sada dolazi od solarne i vjetroelektrane.
“Zagušenje mreže je poput saobraćajne gužve u elektroenergetskoj mreži. Uzrokuje ga ili prevelika potražnja za energijom u određenom području ili prevelika količina energije koja se isporučuje mreži, više nego što mreža može podnijeti”, rekao je.
On objašnjava da je problem u tome što je mreža dizajnirana u vrijeme kada je bilo samo nekoliko vrlo velikih, uglavnom plinskih elektrana.
“Dakle, izgradili smo mrežu s vrlo velikim dalekovodima blizu tih elektrana, a sve manjim dalekovodima kako ste se približavali domaćinstvima. Danas prelazimo na obnovljive izvore energije, a to znači da se mnogo energije ubrizgava u mrežu na periferiji mreže gdje postoje samo relativno mali dalekovodi.”
I ovi mali dalekovodi se muče da se nose sa svom električnom energijom koja dolazi iz vjetroturbina i solarnih panela razasutih po cijeloj zemlji.
Damien Ernst, profesor elektrotehnike na belgijskom Univerzitetu u Liegeu, jedan je od vodećih evropskih stručnjaka za električne mreže. Kaže da je to skup problem koji Nizozemska mora riješiti.
“Imaju krizu mreže jer nisu dovoljno investirali u svoje distributivne mreže, u svoje prenosne mreže, tako da se suočavaju sa uskim grlima svuda, a trebat će godine i milijarde dolara da se to riješi”, smatra.
Profesor Ernst dodaje da je to problem na nivou cijele Evrope.
“Instalira se ogromna količina solarnih panela, a oni se instaliraju brzinom koja je mnogo, mnogo prevelika da bi je mreža mogla podnijeti.”
U sjedištu kompanije Eneco u Rotterdamu, Kees-Jan Rameau ističe veliku kontrolnu ploču koju kompanija naziva svojom “virtualnom elektranom” i “mozgom našeg poslovanja”. Koristi se za balansiranje mreže, izbjegavajući nestanke struje.
Kada je proizvodnja električne energije u Nizozemskoj prevelika, to omogućava Enecu da isključi vjetroturbine i solarne panele.
Što se tiče situacije kada je potražnja za električnom energijom prevelika, smanjuje se isporuka električne energije kupcima koji su pristali da Enecu dozvole da zaustavi ili smanji njihovu isporuku električne energije kada je mreža pod opterećenjem u zamjenu za niže cijene.
Ali za domaćinstva i kompanije koje žele povećati svoju potrošnju električne energije novim ili većim priključkom na mrežu, to sve više jednostavno nije moguće.
“Potrošači često žele instalirati toplinsku pumpu ili puniti svoje električno vozilo kod kuće, ali to zahtijeva mnogo veći priključak za napajanje, a sve češće ga jednostavno ne mogu nabaviti”, kaže Kees-Jan Rameau.
Dodaje da je to gore za preduzeća. “Često žele proširiti svoje poslovanje, a jednostavno ne mogu dobiti dodatne kapacitete od operatora mreže.”
I došlo je do tačke u kojoj čak i izgradnja novih stambenih objekata u Nizozemskoj postaje sve teža, jer jednostavno nema kapaciteta za povezivanje tih novih naselja na mrežu.
Mnogi od njih, fizičkih i pravnih lica, završe na listama čekanja po nekoliko godina. Istovremeno, postoje i liste čekanja za one koji žele snabdijevati mrežu električnom energijom, kao što je nova kuća opremljena solarnim panelima na krovu.
Tennet, državna agencija koja upravlja nacionalnom mrežom, kaže da 8.000 kompanija trenutno čeka da im bude omogućeno isporučivanje električne energije, dok 12.000 drugih čeka dozvolu za korištenje veće količine energije.
Neki sektori nizozemske ekonomije upozoravaju da to ometa njihov rast.
“Zagušenje mreže dovodi u opasnost budućnost nizozemske hemijske industrije, dok će u drugim zemljama biti lakše investirati”, kaže predsjednica nizozemskog hemijskog udruženja Nienke Homan.
Dodaje da smo se nakon Pariškog sporazuma iz 2015. godine o pokušaju borbe protiv klimatskih promjena, “uveliko fokusirali na povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Ali smo nekako podcijenili utjecaj koji bi to imalo na elektroenergetsku mrežu.”
Tennet sada planira potrošiti 200 milijardi eura na jačanje mreže, uključujući postavljanje oko 100.000 kilometara novih kablova do 2050. godine.
To je ogromna količina novca, ali postoji i velika cijena ako se ne investira. Zagušenje mreže košta nizozemsku ekonomiju i do 35 milijardi eura godišnje, prema izvještaju konsultantske grupe za menadžment Boston Consulting Group iz 2024. godine.
Eugene Beijings, koji je u Tennetu zadužen za preopterećenje mreže, kaže da je strpljenje, nažalost, potrebno.
“Da bismo ojačali i učvrstili mrežu, moramo udvostručiti, utrostručiti, a ponekad i deset puta povećati kapacitet postojeće mreže.”
“I u prosjeku je potrebno oko 10 godina da se takav projekat realizuje prije nego što počne sa radom, od čega je prvih osam zakonodavno uređenje i dobijanje prava za postavljanje kablova u zemlju sa svim vlasnicima imovine. A samo posljednje dvije godine su period izgradnje.””
Dodaje da, u međuvremenu, energetska tranzicija ide tako brzo da se Nizozemska ne može nositi s njom, s postojećom mrežom.
Finansijski podsticaj za ljude koji višak solarne električne energije ispuštaju u mrežu svodi se gotovo na nulu. U nekim slučajevima, ljudi će čak morati platiti za isporuku solarne energije u mrežu.
