Od izlupanih plastičnih igrački koje su vuku kroz blato i lišće u parku, do knjiga i igračaka za kupanje koje se ubuđaju, velike su šanse da ih ne perete prečesto. Zatim, tu su igračke koje će vaše dijete dijeliti sa svojim drugarima, u koje svi kašlju kad imaju prehlade, šmrcaju i kiju i rijetko kad stave ruke preko usta ili posegnu za maramicom.
Ali koliko je zapravo kutija igračaka vašeg mališana puna klica?
„Glavni put za prenošenje infekcije kod dece je kijanjem i preko sluzokože i fekalija, a zatim to dolazi u kontakt sa sluzokožom nosa i usta kod druge djece, ili putem gutanja“, objašnjava dr Džejms Garnet, istraživač mikrobne strukturne biologije.
„Prenosi se putem direktnog kontakta ili preko igračaka i drugih površina. Glavne patogene klice koje su otkrivene na dječijim igračkama su respiratorni virusi koji generalno izazivaju simptome slične prehladi (adenovirus, rinovirus, respiratorni sincicijalni virus (RSV), ali su identifikovani i drugi patogeni koji izazivaju dijareju – virusi (rotavirus, norovirus) i bakterije (npr. Dijareju izaziva Escherichia coli) u igračkama za kupanje, Serratia marcescens i plijesni.”
Da li su neke igračke posebno zabrinjavajuće?
„Neke studije su pokazale da meke plišane igračke sadrže više klica od tvrdih – uključujući i baš štetne, tako da je veća vjerovatnoća da će plišane igračke širiti patogene“, kaže Garnet. „Bakterije i gljivice napreduju kao biofilmi u vlažnim sredinama. Ovde se skupljaju i to im daje dodatnu zaštitu i otežava njihovo uklanjanje. Igračke za kupanje sa rupama u njima će biti veoma sklone da klice rastu u njima obliku biofilma.
Većina mikroba nisu opasni
„Klice su uglavnom naši prijatelji i svuda su. Manje od 0,001% otkrivenih mikroba je patogeno (što znači da mogu izazvati bolest)“, kaže Garnett. Mikrobi naseljavaju veći dio ljudskog tijela (kožu, creva, usta, nos itd.). Ljudsko telo se sastoji od više od 50% mikroba (bakterija, gljivica, virusa), i to se zove ljudski mikrobiom. Oni su neophodni za održavanje zdravlja i mogu stimulisati imuni sistem da se bori protiv invazivnih patogena. Zato je od suštinskog značaja da budemo u kontaktu sa mikrobima.”
Koliko često roditelji treba da čiste igračke?
„Nekoliko studija je pokazalo da bakterije izolovane sa površina igračaka koje izgledaju prljavo nakon upotrebe, generalno nisu patogene za djecu i najvjerovatnije nisu gore od onih koje bi se našle i na drugim predmetima“, kaže Garnet.
„Igračke zaista predstavljaju rizik od unakrsne infekcije i njihovo čišćenje smanjuje broj prisutnih mikroba, ali u najmanje jednoj studiji u vrtiću, ovo nije smanjilo razboljevanje djece. Dakle, nema velike prednosti u previše redovnoj sterilizaciji svih igračaka, osim na primjer u bolničkim uslovima itd. sa bolesnom i imunokompromitovanom djecom, ili nakon izbijanja povraćanja ili dijareje u vrtiću.”
Uglavnom, zavisi koliko će igračke vašeg djeteta koristiti. Igračke za bebe, poput glodalica i plastičnih igračaka za žvakanje, ako padnu na pod, a vaše dijete ih želi, dezinfikujte ih pre nego što pustite bebu da ih ponovo stavi u usta.
Za stariju djecu, redovno brisanje igračaka bi trebalo da bude dovoljno, ali ako ste imali virus u kući ili ako su igračke došle u kontakt sa tjelesnim tečnostima (kao što su krv, sekret iz nosa, izmet) dobro ih operite u vrućoj, sapunici i dezinfikujte ih. Obično možete da operete manje igračke i igračke za kupanje u mašini za pranje sudova ako je imate.
Meke plišane igračke perite sa centrifugom u mašini za pranje veša jednom mjesečno, ili češće 1 nedjeljno ako vaše dijete ima igračku sa kojom spava, žvaće je bez prestanka ili ima tendenciju da je svuda nosi sa sobom.
