Papir za pečenje već decenijama olakšava pripremu hrane – sprečava lijepljenje, smanjuje potrebu za dodatnim uljem i pojednostavljuje čišćenje posuđa. Ipak, koliko god bio praktičan, sve se češće se raspravlja o tome je li potpuno siguran za zdravlje.
Papir za pečenje izrađuje se od celuloze i prolazi dodatnu obradu kako bi bio otporan na vlagu, masnoću i visoke temperature. Najčešće je premazan silikonom koji sprečava lijepljenje hrane i čini papir pogodnim za pečenje na visokim temperaturama, prenosi Jutarnji.hr.
Dostupan je u dvije osnovne varijante. Jedan je izbijeljeni, koji je tretiran hlorom da bi bio bijele boje, a drugi je papir prirodne smećkaste boje, bez kemijskih spojeva koji sadrže klor.
Rizik za zdravlje
Postoje određene informacije i naučne pretpostavke koje povezuju komponente papira za pečenje s potencijalnim rizikom od raka, iako su podaci još uvijek djelimični i zahtijevaju dodatna istraživanja.
Naime, izbjeljivanje klorom može dovesti do stvaranja dioksina, spojeva koje Svjetska zdravstvena organizacija klasificira kao karcinogene za ljude. Iako se nalaze u vrlo malim količinama, pri izlaganju visokim temperaturama mogu prijeći u hranu. Jednom uneseni u organizam, zadržavaju se u masnom tkivu godinama i povezani su s hormonskim poremećajima, smanjenom plodnošću, oštećenjem jetre, kao i povećanim rizikom od raka dojke i jetre.
Izbjeljivanje hlorom može dovesti do stvaranja dioksina
Takođe, većina papira za pečenje ima silikonski premaz, koji je deklarisan kao “siguran za hranu”. Ipak, neka istraživanja pokazuju da se tokom pečenja, naročito pri temperaturama višim od preporučenih, mogu osloboditi siloksani. To su spojevi koji se povezuju s hormonalnim poremećajima i potencijalno kancerogenim djelovanjem.
Evropska agencija za hemikalije (ECHA) klasifickovala je neke oblike siloksana (npr. D4 i D5) kao tvari vrlo visokog rizika (SVHC). Iako su silikonske površine uopšteno stabilne, važno je paziti na kvalitet proizvoda i izbjegavati ponovnu upotrebu papira.
Papir za pečenje nije namijenjen za višekratnu upotrebu. Nakon jednog pečenja, premaz može početi pucati i ispuštati čestice. Takođe, većina proizvođača preporučuje maksimalnu temperaturu od 220–230 °C – iznad toga, raste rizik od razgradnje silikona i mogućeg prelaza štetnih supstanci u hranu.
Zdravije i sigurnije alternative
Ako želite izbjeći izloženost potencijalno štetnim hemikalijama, trebalo bi razmisliti o dugotrajnijim i ekološki prihvatljivijim zamjenama. Umjesto papira dovoljno je samo nauljiti pleh s malo maslinovog ulja, a tu su i druge zdrave alternative – posude od nehrđajućeg čelika koje su dugotrajne, nereaktivane i jednostavne za čišćenje.
Staklene i keramičke posude idealne su za pečenje, bez rizika od hemijskih isparavanja. Tu su i silikonske podloge koje su višekratne i stabilne na visokim temperaturama. No trebali bi izabrati one s potvrđenim certifikatima sigurnosti.
Odaberi neizbijeljeni papir bez hlora
Iako navedeni rizici nisu alarmantni pri povremenom korištenju, dugoročna izloženost i previsoke temperature mogu predstavljati problem. Srećom, danas postoje brojne zamjene koje su sigurne, dugotrajnije i često isplativije.
Zdravlje počinje od izbora koje činimo svakodnevno, pa tako i u kuhinji, a informisanost i male promjene u navikama mogu napraviti veliku razliku.
