Odugovlačenje (prokrastinacija) muči gotovo sve nas, iako neki priznaju da zadatke redovito odgađaju do zadnjeg trena – ili ih uopće ne dovrše. Neka istraživanja pokazuju da oko 25% odraslih i čak 80% studenata stalno odugovlači. I dok postoji mnogo razloga zašto izbjegavamo zadatke, jedno iznenađujuće objašnjenje krije se u usamljenosti.
Usamljenost nije isto što i fizička samoća – to je subjektivan osjećaj da nemamo dovoljno prijatelja i bliskih ljudi. Možemo biti okruženi ljudima, a i dalje se osjećati usamljeno. Povezana je s nizom zdravstvenih problema, od srčanih bolesti i moždanog udara do demencije, tjeskobe, depresije pa čak i karcinoma. I, očekivano, često uništava motivaciju – čak i najjednostavniji zadaci, poput odgovora na poruku ili e-mail, mogu djelovati nepremostivo.
Zašto nas usamljenost tjera da odgađamo?
Psihijatar Mark Goulston u knjizi Get Out of Your Own Way objašnjava da se povezanost između usamljenosti i odugovlačenja ne svodi samo na gubitak energije. Često ima korijene u djetinjstvu – kada smo možda naučili povezivati izazove s boli, izolacijom ili sramom.
“Ljudi odugovlače iz raznih razloga – nesigurnosti, dosade, straha od neuspjeha, osjećaja da nisu spremni… Ali te emocije same po sebi ne vode nužno u odugovlačenje. Ono što često prevagne je činjenica da se s tim osjećajima nosimo sami”, piše Goulston.
Kako si pomoći kad znamo da odgađamo
Ako se stalno borite s odugovlačenjem, postavite si nekoliko važnih pitanja:
Osjećam li se usamljeno?
Kakva su bila moja rana iskustva s izazovima i frustracijom?
Jesam li tada bio podržavan ili kritiziran i ponižavan?
Je li mi lakše rješavati zadatke kad imam nekoga uz sebe tko me bodri?
Velika je vjerojatnost da je odgovor na zadnje pitanje – da. Istraživanja su pokazala da društvena podrška može značajno smanjiti sklonost odugovlačenju.
Ako vas usamljenost sputava, okružite se ljudima koji vam mogu biti podrška – prijateljima, kolegama, članovima obitelji, a ako treba i stručnjacima (kao što su terapeuti, mentori ili životni treneri).
