Ostaci odjeće iz drevne grobnice u Grčkoj mogli bi biti tunika koju je nekada nosio Aleksandar Veliki, tvrdi naučnik Antonis Bartsiokas u novoj studiji.
Odjeća je pronađena u grobnici za koju mnogi naučnici vjeruju da je pripadala Aleksandrovom ocu, Filipu II. Nalazi se pokraj druge dvije grobnice za koje se smatra da drže druge članove Aleksandrove porodice.
Nova studija, međutim, tvrdi da ova konkretna grobnica ne pripada Aleksandrovom ocu, već Aleksandrovom polubratu, Filipu III (također poznatom kao Arrhidaeus). Studija također tvrdi da je pamučna tkanina pronađena u grobnici nekada bila dio tunike koju je nosio Aleksandarr, a koja je nakon njegove smrti proslijeđena Arrhideusu i pokopana s njim u ovoj grobnici.
Tunika je bila sveta jer ju je samo Aleksandar Veliki smio nositi, rekao je Antonis Bartsiokas, profesor emeritus fizičke antropologije i paleoantropologije na Demokritovom sveučilištu u Trakiji i autor studije, objavljene 17. oktobra u Journal of Field Archaeology. U vrijeme Aleksandrove smrti, neki su ga ljudi smatrali bogom, rekao je Bartsiokas za Live Science u e-poruci.
Međutim, nisu svi naučnici s kojima je Live Science razgovarao poduprli nalaze, a jedan je naučnik rekao da to uopće nije tunika.
Odjevni predmet pronađen je 1977. godine u zlatnoj škrinji u grobnici u blizini grada Vergine (nekadašnjeg glavnog grada Makedonije) u današnjoj Grčkoj. U grobnici se nalaze dva kostura koji su, prema Bartsiokasu, Arhidaeus i njegova žena Eurydice.
Nakon što je Aleksandar umro 323. godine prije Krista, Arrhidaeus je postao kralj Aleksandrovog carstva. Historijski zapisi pokazuju da je Arrhidaeus živio s nekim oblikom mentalnog invaliditeta i da nije mogao vladati. Aleksandrovi službenici i generali borili su se za vlast, a carstvo se raspalo ubojstvom Arhidaeusa 317. pr. Nove ere.
Bartsiokas tvrdi da je nakon Aleksandrove smrti ova tunika dana Arhidaeusu i da je, nakon što je Arhidaeus ubijen, pokopana s njim. U svom radu Bartsiokas navodi dokaze za ovu ideju, kao što su umjetnine na zidovima grobnice, studije o kosturima pronađenim u grobnici i analiza drevnih historijskih zapisa. Bartsiokas se također osvrnuo na prošle testove obavljene na odjevnom predmetu, uključujući energetsku disperzivnu rendgensku spektroskopiju, tehniku koja analizira rendgenske zrake kako bi se utvrdilo od čega je predmet napravljen, i infracrvenu spektroskopiju s Fourierovom transformacijom, koja koristi infracrveno svjetlo za analizu predmeta.
Bartsiokas tvrdi da testovi koje su proveli drugi naučnici pokazuju da je ta odjeća bila sarapis, ili tunika. Tunika je izrađena od tri sloja. Dva su sloja izrađena od pamuka koji je obojen u ljubičastu boju. Između dva sloja pamuka nalazi se savitljivi sloj minerala koji se zove huntit. Ljubičastu su boju nosili kraljevi u antičkom svijetu, primijetio je, a pamuk se uzgajao u Perziji, ali ne i u Grčkoj, za vrijeme Aleksandra. Drevni povijesni zapisi pokazuju da je “pamuk u Grčku i Evropu uvela Aleksandrova vojska nakon osvajanja Perzijskog Carstva”, napisao je Bartsiokas u svom radu.
Bartsiokas je također citirao drevne zapise koji tvrde da je perzijski kralj nosio tuniku od pamuka i huntita te da je Aleksandar nosio takvu tuniku nakon što je osvojio Perziju. Napomenuo je da Filip II nije bio vladar Perzije i da ne bi nosio tuniku od pamuka ili huntita.
Osim toga, umjetničko djelo na zidu grobnice – ilustrirana skupina lovaca – prikazuje Aleksandra koji nosi tuniku sličnu onoj pronađenoj, rekao je Bartsiokas, a detalji umjetničkog djela sugeriraju da je umjetnik bio upoznat s perzijskim krajolikom i divljim životinjama.
Osim toga, slika je napravljena u kompliciranom stilu za koji bi trebalo dosta vremena da se dovrši, što znači da ukop vjerovatno nije pripadao Filipu II. To je zato što je Filip II ubijen 336. godine p.n.e. a Aleksandar je nedugo nakon toga krenuo u vojni pohod, što znači da umjetnik ne bi imao vremena izraditi ga prije sprovoda Filipa II., objasnio je Bartsiokas.
Još jedan razlog zašto odjeća nije pripadala Filipu II., rekao je Bartsiokas, je to što je kralj zadobio ranu na desnom oku, ali niti jedan kostur u grobnici nema naznaku takve rane.
Drugi naučnici više su podržavali rad i njegove nalaze.
“Suosjećam s argumentima Antonisa Bartsiokasa da pripada Filipu III. Ako je predmetni tekstil doista pamuk, teško je podržati datum prije vremena Aleksandra Velikog”, rekla je u e-poruci Susan Rotroff, emerita profesorica klasike na Univerzitetu Washington u St. Louisu.
Richard Janko, profesor klasičnih studija na Univerzitetu u Michiganu, oprezno je podržao.
“Izvorna identifikacija muškarca koji je boravio u iznimno bogatoj grobnici II u Vergini kao Filipa II., Aleksandrova oca, daleko je od sigurne”, kazao je.
No, Janko je primijetio da je pamuk od kojeg je izrađen odjevni predmet mogao biti uvezen trgovinom iz Perzije, što znači da ga je mogao nabaviti i koristiti Filip II.
David Gill, suradnik Centra za baštinu Univerziteta u Kentu, pohvalio je nalaze rada.
“Prije nekoliko godina objavio sam natpise o težini iz Grobnice II — i tvrdio sam da su morali datirati Filipa II.”, rekao je Gill za Live Science u e-poruci. Nekoliko predmeta u grobnici, poput srebrnih ploča, imaju upisanu težinu.
Smatrao je jakim argumente članka da je taj odjevni predmet bila tunika koju je koristio Aleksandar Veliki.
“Vjerovatno je to bio predmet koji je nosio Aleksandar Veliki”, rekao je Gill.
