Historija upotrebe olova u benzinu mogla bi biti uzrok za desetine miliona mentalnih zdravstvenih stanja u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazalo je najnovije istraživanje.
“Promijenili smo krivulju u populaciji kada je riječ o mentalnim problemima, tako da svi imaju veću sklonost prema simptomima mentalnih bolesti, a neki ljudi koji su već bili u riziku će razviti dijagnosticirane poremećaje ranije, češće ili u više oblika,” rekao je koautor studije dr. Aaron Reuben, vanredni profesor kliničke neuropsihologije na Univerzitetu Virginia.
Studija, objavljena u srijedu u časopisu The Journal of Child Psychology and Psychiatry, procjenjuje da je oko 151 miliona dijagnoza mentalnih poremećaja u SAD-u povezano s olovom.
Izloženost se vjerovatno ne bi dogodila da olovo nije bilo u benzinu, dodao je Reuben. Automobili su koristili benzin s olovom od 1920-ih, a SAD je počeo postupno izbacivati ovu tvar iz upotrebe tek 1980-ih, nakon niza dokaza o štetnosti kroz decenije, prema Američkoj agenciji za energetsku informaciju. Benzin s olovom još uvijek se koristi u nekim avionima, trkaćim automobilima te na poljoprivrednoj i pomorskoj opremi.
“Ljudi koji su bili izloženi nisu u historijskim knjigama,” rekao je Reuben. “Milioni Amerikanaca hodaju okolo s nepoznatom, nevidljivom historijom izloženosti olovu koja je vjerovatno negativno utjecala na njihov način razmišljanja, osjećaje i ponašanje”.
Kako olovo utječe na tijelo
Naučnici su tokom posljednjeg stoljeća prikupili istraživanja koja pokazuju da olovo šteti gotovo svakom organskom sistemu, rekao je Reuben.
U prethodnoj studiji, on i njegov tim koristili su podatke o nivou olova u krvi djece, upotrebi benzina s olovom i statistiku populacije kako bi procijenili izloženost djece olovu te otkrili da je polovica stanovništva SAD-a bila izložena štetnim razinama olova u ranom djetinjstvu.
Broj pogođenih ljudi mogao bi biti iznenađujući za mnoge, rekao je dr. Bruce Lanphear, stručnjak za javno zdravlje i trovanje olovom sa Univerzitets Simon Fraser u Kanadi, koji nije sudjelovao u istraživanju.
“Uzimajući u obzir njihova ograničenja, mislim da su napravili temeljit posao u pokušaju procjene izloženosti,” rekao je.
Jedno od ograničenja bilo je to što istraživači nisu mjerili sve moguće izvore izloženosti, što znači da bi rezultati mogli podcijeniti problem, dodao je Lanphear.
“Još uvijek nismo u potpunosti razumjeli kako je ta izloženost utjecala na zdravlje i bolesti tokom stoljeća”, rekao je Reuben.
Olovo je snažan neurotoksin i može ometati razvoj mozga na različite načine koji utječu na većinu vrsta mentalnih problema, uključujući anksioznost, depresiju i ADHD, rekao je. Ali ljudi su također vjerovatno pogođeni na načine koji se ne mogu dijagnosticirati.
“Vjerujemo da (izloženost olovu) čini ljude malo manje savjesnima – manje organiziranima, manje orijentiranima na detalje, manje sposobnima da na organiziran način slijede svoje ciljeve i više neurotičnima”, dodao je Reuben.
Milioni domaćinstava još uvijek sadrže olovo
Ako je izloženost olovu raširen problem, a potencijalni zdravstveni učinci ozbiljni, šta se može učiniti?
Prvi korak koji Reuben preporučuje je educirati se o izvorima izloženosti olovu.
“Potpuno smo izbacili olovo iz benzina 1996. godine, iz cijevi 1986. i iz boja 1978. godine,” rekao je. “Ako živite u kući izgrađenoj prije tih godina, trebali biste biti svjesni da vjerojatno postoji opasnost od olova u vašem tlu ili domu”.
To ne znači da se trebate iseliti iz starijeg doma, već da biste trebali provjeriti tokom renoviranja ili kopanja tla da li je prisutno olovo, rekao je Reuben.
“Agencija za zaštitu okoliša nedavno je snizila prag za razinu olova u tlu, što znači da bi jedno od četiri domaćinstva u SAD-u moglo imati tlo s potencijalno opasnim razinama olova”, dodao je.
