Riječi roditelja imaju nevjerovatnu moć. Oni mogu podržati dijete u razvoju zdravog samopouzdanja ili ostaviti duboke emocionalne ožiljke. Iako mnoge svakodnevne fraze mogu izgledati bezazleno, njihova učestalost i ton mogu imati dugoročne posljedice po razvoj dece.
Evo sedam fraza koje bi, po mišljenju psihologa, roditelji trebalo da izbjegavaju kako bi sačuvali zdravu i pozitivnu komunikaciju sa svojom djecom.
- “Razočarao si me”
Ova fraza čini da se dijete oseća krivim i podstiče ga na razmišljanje da je uvijek potrebno ispuniti roditeljska očekivanja da bi bilo vrijedno. Dijete koje čuje ove reči može razviti strah od greške i osjećanje da se njegovi uspjesi nedovoljno cijene.
- “Zašto ne možeš biti kao…”
Poređenje sa drugima stvara osećaj inferiornosti kod djece. Česta upotreba ove fraze može izazvati zavist i komplekse, zbog čega dijete osjeća da nikada neće biti dovoljno dobro.
- “Prestani da kukaš, nije problem”
Kada roditelji obezvređuju dječje emocije, djeca počinju da potiskuju sopstvena osjećanja i povlače se u sebe. Takav stav može dovesti do toga da se dijete oseća neprihvaćenim ili nevažnim.
- “Previše si osjetljiv”
Nazvati dijete preosjetljivim može ga natjerati da se stidi svojih emocija i da ih vidi kao slabosti. Osjećanja su normalna i djeca ih moraju slobodno izražavati da bi naučila da upravljaju njima.
- “Ne možeš da uradiš ništa kako treba”
Ova fraza podstiče osjećaj nesposobnosti. Kritikovanje svakog pokreta djeteta može ga obeshrabriti da pokušava nove stvari i umanji vjeru u sopstvene sposobnosti.
- “Stidim te se!”
Ova izjava prenosi poruku da je dijete sramota za porodicu, stvarajući osjećaj krivice i nesigurnosti. Umjesto toga, roditelji bi trebalo da usmjeravaju kritiku na ponašanje djeteta, a ne na ličnost djeteta.
- “Ja sam te odgojio, a ti…”
Ova fraza manipuliše osjećanjem dužnosti prema roditeljima i usađuje djetetu krivicu. Ovo može navesti dijete da osjeti da njegove sopstvene potrebe nisu važne u poređenju sa očekivanjima roditelja.
Riječi roditelja stvaraju osnovu za dječje samopouzdanje i emocionalno blagostanje. Umjesto poređenja, ponudite podršku i priznajte dječju jedinstvenost.
Profesionalna podrška može pomoći roditeljima da razviju zdravije obrasce komunikacije sa svojom djecom.
