Turska rakija je došla i u naš jezik za sve vrste žestokih pića, premda je u njezinoj domovini to žestica s anisom, slična makedonskoj mastici. Rakija je duboko ukorijenjena u turskom društvu: satima se “meze” i pijucka rakija, turski pjesnik Orhan Veli Kanik u pjesmi sanja “biti riba u boci rakije”, a postoje i pop-pjesme koje pjevaju o tom piću.
Isto tako, poznato je kako je “otac nacije” Kemal Atatürk vrlo rado posezao za čašicom, ne samo kao iskaz prekida s vjerskom tradicijom islama po kojoj je – teoretski, alkohol zabranjen, piše Deutsche Welle.
U posljednje vrijeme turski su mediji prepuni vijesti o trovanju alkoholom, osobito u velikim gradovima poput Istanbula, Ankare i Izmira, ali i u turističkim odredištima. Od početka godine najmanje 160 ljudi preminulo je od trovanja, a ponajprije je riječ o ilegalno proizvedenim žestokim pićima. Prema riječima turskog ministra unutarnjih poslova Alija Yerlikaye, do kraja veljače zaplijenjeno je 648.000 litara ilegalno proizvedene rakije, ali i votke, viskija, džina i drugih žestica, a uhićeno je više od 500 osoba.
Problem je što su se u Turskoj mnogi okrenuli vlastitom pečenju rakije jer je porez na alkohol drastično povećan kako bi se napunila kronično prazna državna blagajna. Boca obične rakije Turcima je postala luksuz: košta oko 35 eura, što je gotovo trostruko više nego što bi takva boca koštala u Njemačkoj. S obzirom na to da je prosječna plaća oko 570 eura, mnogi žedni dosjetili su se starog kotla za pečenje rakije.
Metanol iz industrije
Problem je što se ne proizvode žestice samo za osobnu upotrebu, nego i za prodaju i ugostiteljstvo. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova čak je izdalo upozorenje putnicima i turistima u Turskoj da svakako izbjegavaju bilo kakvu žesticu iz već otvorene boce ili one kojoj je oštećen pečat – u Turskoj je on plavo-tirkizan preko zatvarača boce. I turske udruge upozoravaju turiste da se radije klone ponuda “all inclusive” gdje to uključuje i alkoholna pića jer se gotovo sigurno izlažu životnoj opasnosti.
Problem nije etilni alkohol, nego metanol. Po okusu se on praktički uopće ne može razlikovati, pogotovo u začinjenim žesticama kao što je rakija, ali njegovo ispijanje vodi trovanju, povraćanju pa i mogućoj smrti. On lako može nastati u nevješto izvedenoj destilaciji žestica, ali u Turskoj nije riječ o umješnosti pri proizvodnji, nego o čistom kriminalu: metanol se smatra industrijskom tekućinom i na njega nema posebnog poreza pa se namjerno miješa u proizvedenu žesticu.
Problem će teško nestati dok žestice u Turskoj budu tako skupe. A u cijeni je najveći dio – oko dvije trećine, porez na alkohol: “Dok je prije 15 godina potrošački porez iznosio oko 51,5 turske lire po litri alkohola, sada je gotovo 1366 lira – što predstavlja nevjerojatan porast od 2553 posto”, sažima na društvenoj mreži porezni savjetnik Ozan Bingöl.
Predsjednik protiv rakije
Mnogi u Turskoj ipak ne mogu bez čašice: jedan naš sugovornik iz Izmira priznaje kako si više ne može priuštiti odlazak u restoran, a s obzirom na to da nema povjerenja u ilegalne napitke koje može kupiti “na crno”, već godinama peče vlastitu rakiju, ponekad radi i vino. Po njegovu mišljenju, Erdogan i njegova vlada tim porezom ne žele samo napuniti državnu blagajnu, nego je to i represija nad svima koje režim ne smatra “dobrim muslimanima”.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan rado se predstavlja kao “pobožni musliman”, a i u svojim govorima Turcima često savjetuje da umjesto rakije posegnu za tipičnim turskim jogurtom, ayranom. No i stručnjaci upozoravaju kako porezi – a još manje takvi savjeti predsjednika – nikad neće odvratiti stanovnike Turske od alkohola, ali će ih izložiti životnoj opasnosti te traže smanjivanje poreza na alkohol.
Tako i Cagin Tan Eroglu konstatira kako ni s većim cijenama potrošnja alkohola u Turskoj nije značajno pala, baš kao što je jedva nešto promijenila odredba o zabrani bilo kakve reklame alkoholnih pića. Rakija i žestice duboko su u običajima tamošnjeg društva, premda se jedva može vjerovati službenim statistikama kako građani Turske u prosjeku popiju samo 2 litre žestokih pića godišnje. Koliko je popijeno “prave domaće” rakije i žestica, to nitko ne zna.
