U maju ove godine 41 rezervista izraelske vojske (IDF) potpisao je otvoreno pismo u kojem odbijaju da ponovo učestvuju u izraelskim operacijama u Gazi, a nakon što je pokrenuta ofanziva u Rafahu na jugu Pojasa.
Dvojica od njih Michael Ofer Ziv i Yuval Green svjedočili su za CNN o operacijama koje provodi IDF, zločinima nad palestinskim civilima, bezobzirnom uništavanju infrastrukture i užasima rata u Gazi.
Ofer Ziv je kao komandant operacije, pratio IDF unutar Gaze i odobravao zračne napade. Rekao je da je svaki dan njegova jedinica imala određenu kvotu koju je trebalo ispuniti.
“Reći će nam, danas imate sedam, danas devet, ponekad se svađate za više, ali nikada nećete iskoristiti manje nego što vam je dato”, rekao je za CNN u intervjuu.
Jedna po jedna, zgrade su eksplodirale na njegovom ekranu. U početku je bilo lako zaboraviti da su te slike stvarne, ali što je više izlazio iz te ratne sobe, to je više bio izložen stvarnosti tih napada.
Jednog minuta, gledao je bezvučni snimak vazdušnih napada koje je naredio. Nakon toga je na svom telefonu gledao nefiltrirane videosnimke Palestinaca kako vrište, noseći svoje voljene koji su ubijeni od izraelske vojske.
“Ovo se dešava u stvarnom životu i stvarno utiče na te ljude. U nekom trenutku vaš mozak više ne može da odvoji te dvije stvari”, rekao je.
Jednom kada je spojio te tačke, više nije bilo povratka.
Kao i hiljade izraelskih rezervista, Ofer Ziv je pozvan u rat nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra, u kojem je ubijeno najmanje 1.200 ljudi, a više od 250 drugih uzeto kao taoci, prema podacima izraelskih vlasati.
Ofer Ziv je kazao da je znao da vojska mora odgovoriti, ali je bio zabrinut kako bi taj odgovor mogao izgledati zbog toga koliko je rasprostranjen narativ osvete. Dodao je da je njegova zabrinutost ubrzo potvrđena.
On i ostali rezervisti shvataju da predstavljaju manjinu rezervista koji se protive ratu, ali se nadaju da će njihova odluka da zauzmu javni stav pokrenuti debate u izraelskom društvu i izvršiti pritisak na vladu da kao prioritet postavi sporazum o primirju.
“Ako odlučimo da idemo u Rafah umjesto da sklapamo dogovor, osjećao sam se kao da time govorimo da nam je više stalo do ubijanja Palestinaca i uništavanja Gaze nego da (činimo) da ovo stvarno završimo. Zapravo imamo dugoročno rješenje, oslobađanje talaca”, rekao je Ofer Ziv.
Savjest mu jednostavno nije dozvoljavala da nastavi. Nije mogao shvatiti koliki je broj žrtava nanesenih palestinskim civilima.
“Ovdje postoji i odluka da ne budemo toliko oprezni koliko možemo, ili čak da budemo nemarni i zanemarimo ljudski život. Mogu izbrojati na prste jedne ruke koliko puta nam je rečeno da ne smijemo pucati u nešto. Pristup je bio da prvo pucamo, a kasnije postavljamo pitanja”, dodao je.
I dok je Ofer Ziv gledao uništenje Gaze iza paravana, Yuval Green je svjedočio kako se to događa u stvarnom životu.
Bezobzirno razaranje Gaze
Green je služio kao medicinar u Gazi između oktobra i decembra prošle godine. Dan prije nego što je regrutovan u rezervnu službu, planirao je da napusti vojsku, protiveći se njenom tretmanu Palestinaca i okupaciji Zapadne obale.
Napadi od 7. oktobra natjerali su ga da odgodi svoju odluku zbog svojih drugova.
“Kada sam ušao u Gazu, na trenutak sam shvatio da sam sada ovdje samo za svoje prijatelje. Bez političkih razloga. Ne vjerujem da uopće moramo biti ovdje”, rekao je za CNN.
Green je rekao da smatra da je njegova uloga zaštita civila koji su napadnuti 7. oktobra i mislio je da će izraelska vojska ući i ciljati Hamas. Nije očekivao da će tako dugo trajati.
Baš kao i Ofer Ziv, bio je zabrinut prije početka rata o tome u kojem smjeru bi to moglo ići, zbog toga koliko su Izraelci bili “bijesni”.
“Ideje poput ubijanja cjelokupnog stanovništva Gaze odjednom su postale gotovo normalne. Odjednom sam čuo naše komandante kako kažu da ovog puta nećemo biti milostivi. Osjećao sam kao da idemo na jako loše mjesto”, rekao je.
Green se prisjetio nemjerljivog nivoa razaranja koji je primijetio. Iako bi neki komandanti naredili rušenje kuća u vojne svrhe, najčešće je to bilo zato što “žele da unište palestinske kuće i misle da je to ispravna stvar”.
“Njih nije briga za živote Palestinaca. Mi smo nanijeli toliko štete Gazi, nešto što je razumoj osobi teško zamisliti. Ne mogu zamisliti kako bi se ljudi vratili da žive tamo”, nastavio je.
Konačni udarac za njega je bio kada je njegov komandant naredio njihovom vodu da spali kuću u gradu Khan Younis, u južnoj Gazi, za koju je bio siguran da će biti rehabilitirana nakon rata.
“Pokušavao sam da shvatim razloge za to, ako postoji vojni razlog, a komandant jednostavno nije imao dovoljno dobre odgovore”, rekao je Green.
Sljedećeg dana je uskočio u vozilo kojem su krenuli po zalihe za vojnike u0 Gazi i više se nije vratio.
Moguće posljedice
Rezervisti koji odbiju ponovo služiti, poput Ofera Ziva i Greena, mogli bi se suočiti s ozbiljnim posljedicama.
Prema izraelskom advokatu za ljudska prava Michaelu Sfardu, nepoštivanje naredbe i odbijanje služenja je i disciplinski i krivični prekršaj.
Mogu biti osuđeni na tri godine zatvora i duže.
Uprkos rizicima, i Green i Ofer Ziv su posvećeni svojoj odluci.
Green je žalio zbog načina na koji je izraelska vojna kultura dominirala javnom sferom, zbog čega se na svakoga ko kritikuje rat ili odbija da služi smatra izdajnikom.
“Mogli bismo danas okončati rat. Izrael kao jači igrač mogao bi to da uradi, a bira da ne učini iz nekoliko razloga. Mi gubimo toliko, Palestinci gube toliko, za svaki minut nepotpisa”, rekao je on.
Slično, Ofer Ziv smatra da bi iznošenje pitanja odbijanja vojnog roka u javnu raspravu moglo „probuditi ljude“ i dati im do znanja da je opcija da ne učestvuju.
“Imamo toliko mnogo sistema koji su izgrađeni tako da ne moramo da dovodimo u pitanje poziciju u kojoj se nalazimo. Više volim da idem u zatvor nego da učestvujem u onome što radimo u Gazi, ali više volim da ne radim ni jedno ni drugo ako je to moguće”.
(Tekst: Klix.ba; Foto: longwarjournal.org)