Sina Tossi, viša nerezidentna saradnica Centra za međunarodnu politiku, je u analizi za Foreign Policy navela da Izrael napadom na Iran ne samo da nije ispunio ciljeve nego je i značajno potkopao dugoročno odvraćanje.
Operacija je započela valom tajnih akcija, desetljećima obavještajnog rada koji je kulminirao dronovima okupljenim unutar Irana, bombaškim napadima od strane spavača i atentatima na poznate osobe.
Ubrzo nakon toga uslijedio je niz konvencionalnih zračnih napada na vojne i nuklearne lokacije, uključujući Natanz i Fordow. Ali, kako Toossi primjećuje, kampanja se proširila daleko izvan strateških ciljeva: pogođena su i stambena područja, zatvori, medijski uredi i policijske stanice, što ukazuje na širi pokušaj poticanja haosa i nemira.
Prema FP-u, ljudska cijena bila je zapanjujuća. Najmanje 610 Iranaca je ubijeno, uključujući 49 žena, 13 djece i pet zdravstvenih radnika, a gotovo 5.000 ih je povrijeđeno. Pogođene su i medicinske ustanove i hitne službe. Kao odgovor, iranski raketni i napadi dronovima na Izrael ubili su najmanje 28 doseljenika, ozlijedili više od 3.200 i raselili više od 9.000 ljudi. Javna infrastruktura i zgrade pretrpjele su veliku štetu.
Unatoč Netanyahuovoj izjavljenoj namjeri da osakati iranske raketne i nuklearne sposobnosti, Toossi tvrdi da kampanja nije ispunila svoje ciljeve. Iranska odmazda bila je brza i proračunata, ciljajući izraelska naselja i stratešku imovinu, izvijestio je FP.
Nakon što su se Sjedinjene Američke Države pridružile bombardiranjem iranskih nuklearnih lokacija, Teheran je dodatno eskalirao, napavši zračnu bazu Al Udeid u Kataru, potez koji je Washington dublje uvukao u rat.
Samo 12 dana nakon početnih napada Izraela, postignut je prekid vatre pod neobjavljenim uvjetima, ostavljajući regionalnu ravnotežu nesigurno neriješenom.
Iako je Izrael uspio nanijeti taktičku štetu iranskoj komandi i naučnoj infrastrukturi, Toossi naglašava da su strateški ishodi ono što je zaista važno, te da je po toj mjeri rat bio neuspjeh.
Iranska nuklearna infrastruktura čini se uglavnom netaknutom. Obavještajni izvještaji sugerišu da su osjetljivi materijali možda premješteni prije napada. Štoviše, Iran je već započeo izgradnju utvrđenog, neotkrivenog postrojenja za obogaćivanje urana, moguće netaknutog.
U ključnom preokretu, iranski parlament usvojio je zakon o obustavi saradnje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju samo nekoliko dana nakon prekida vatre. Jedan iranski zastupnik izjavio je: “Zašto je naš nuklearni objekt napadnut, a vi ste šutjeli? Zašto ste dali zeleno svjetlo za ove akcije?”.
Kako Toossi upozorava, napadajući nuklearne lokacije uz zahtjev za nadzor, SAD i Izrael možda su nenamjerno legitimizirali težnju za nuklearnim odvraćanjem.
FP tvrdi da je iranski balistički arsenal uspješno probio i izraelsku i američku protuzračnu odbranu, ciljajući rafinerije, vojne baze i istraživačke centre. Iako je cenzura u Izraelu ograničila javne podatke, navodno je podneseno preko 41.000 zahtjeva za odštetu zbog ratne štete. U međuvremenu, Izrael je potrošio presretače raketa THAAD koje su isporučile SAD u vrijednosti od procijenjenih 500 miliona dolara.
Ekonomski poremećaji također su bili ozbiljni. Aerodrom Ben Gurion je zatvoren, finansijska aktivnost je usporena, a odljev kapitala je naglo porastao. Bivši Trumpov savjetnik Steve Bannon otvoreno je izjavio da je primirje potrebno za spas Izraela, dok je Donald Trump priznao da je Izrael vrlo teško pogođen.
U otkrivajućoj izjavi, Trump je također najavio da će Kini biti dopušteno kupovati iransku naftu kako bi pomogao Iranu da se vrati u formu.
Uz to, Toossi ističe kako je iranska strategija odmazde bila kalibrirana i simbolična. Nakon izraelskog napada dronom na iransku rafineriju, Iran je odgovorio napadom na rafineriju u Haifi. Nakon što je Izrael napao sumnjive centre za nuklearna istraživanja, Iran je napao Weizmannov naučni institut u blizini Tel Aviva, za koji se dugo vjerovalo da je dio izraelskog aparata za nuklearna istraživanja. Ovi napadi pokazali su Teheranovu sposobnost suzdržane, ali snažne odmazde.
Na domaćem planu, umjesto da izazove unutarnji kolaps, rat je izazvao val nacionalnog jedinstva širom Irana. Kako Toossi primjećuje, napadi su ujedinili polarizirano društvo u otporu stranoj agresiji. Civilno društvo, od aktivista generacije Z do umjetnika i sportaša, mobiliziralo se u znak solidarnosti. Građani su otvorili svoje domove raseljenima, a neselektivni gubici civilnih života samo su produbili kolektivnu otpornost.
Ključno je da je ovaj rat izbio baš kada se Iran ponovno uključio u nuklearne pregovore s Trumpovom administracijom. Mnogi Iranci polagali su nade u izbor reformističkog predsjednika Masouda Pezeshkiana i njegovo obećanje o diplomatiji i ekonomskim reformama. Umjesto toga, oni su vidjeli su bombardiranje njihove zemlje tokom mirovnih napora.
Toossi tvrdi da je dugogodišnje uvjerenje u Washingtonu da je iranska vlada na korak od kolapsa sada diskreditirano. Daleko od uklanjanja prijetnje koju predstavlja Iran, Netanyahuov rat je otkrio izraelske ranjivosti i okupio iranski nacionalizam, naglasila je autorka.
U paradoksalnom ishodu, rat bi mogao ojačati iranski diplomatski utjecaj. Trump i njegov izaslanik Steve Witkoff i dalje insistiraju na tome da Teheran mora odustati od obogaćivanja urana, no iranski dužnosnici, uključujući ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija, ponovno su potvrdili: “Iran se nikada neće odreći ovog prava.”
U međuvremenu, Trump je najavila ukidanje sankcija i dopuštanje kineskog kupovanja nafte kao dio “velikog napretka” prema deeskalaciji.
