Prošla su desetljeća otkako je australski tilacin, poznat kao tasmanski tigar, proglašen izumrlim, a naučnici kažu da su napravili pomak dok istražuju načine za vraćanje ovog izumrlog mesoždera.
Colossal Biosciences, američka biotehnološka kompanija, koja radi i s genima, u saopćenju je navela da je njihov rekonstruirani genom tilacina otprilike 99.9 posto dovršen, s 45 praznina na čijem će zatvaranju raditi dodatnim sekvenciranjem u nadolazećim mjesecima.
Naučnici su također izolirali duge molekule RNK iz 110 godina stare očuvane glave, s koje je skinuta koža i držana u etanolu, prenosi CBS.
– Uzorci tilacina korišteni za naš novi referentni genom među najbolje su očuvanim drevnim primjercima s kojima je moj tim radio – kazala je Beth Shapiro, Colossalova glavna naučna direktorica i direktorica UCSC Paleogenomics Laba, gdje su uzorci obrađeni.
– Rijetkost je imati uzorak koji vam omogućuje da pomaknete okvir u drevnim DNK metodama do te mjere – dodala je.
Očuvanje cijele glave tasmanskog tigra značilo je da naučnici mogu proučavati uzorke RNA iz nekoliko važnih područja tkiva, uključujući jezik, nosnu šupljinu, mozak i oko.
– To će omogućiti istraživačima da utvrde šta tilacin može okusiti i mirisati, zajedno s vrstom vida koji je imao i kako mu je mozak funkcionirao – prema Andrewu Parku, članu Colossalovog naučnog savjetodavnog odbora i istraživaču TIGRR laboratorija Univerziteta u Melbourneu.
– Svakim smo danom sve bliže tome da možemo vratiti tilacin u ekosistem – što je, naravno, također velika korist za očuvanje – rekao je Pask.
Pask je ranije ove godine rekao da su istraživači radili s najbližim živućim rođakom tasmanskog tigra – malim tobolčarom zvanim debelorepi dunnart – kako bi vratili životinju.
– Ali taj mali dunnart je divlji mesožder, iako je vrlo, vrlo malen. I to je vrlo dobar surogat za nas da možemo obaviti istraživanje – rekao je.
Naučnici su upoređivali DNK dunnarta i tilacina, rekao je Pask za “60 Minutes”. Odatle, stvar je ulaska i uređivanja DNK kako bi se stanica debelog repa dunnarta pretvorila u stanicu tilacina. Colossal Biosciences je saopćio da je uredio više od 300 jedinstvenih genetskih promjena u stanici dunnarta, čineći je “najviše uređivanom životinjskom stanicom dosad”.
– Stvarno pomičemo granicu tehnologija za uklanjanje izumiranja. Od inovativnih načina pronalaženja regija genoma koji pokreću evoluciju do novih metoda za određivanje funkcije gena. Nalazimo se na najboljem mjestu ikada za obnovu ove vrste – rekao je Pask.
Napori koji pomažu oživljavanje tasmanskog tigra nisu ograničeni na Australiju. Prošle godine naučnici otkrili i sekvencionirali RNA iz 130 godina starog primjerka tasmanskog tigra koji je čuvan na sobnoj temperaturi u švedskom Prirodoslovnom muzeju. Tilacini su hiljadama godina lutali Tasmanijom. Uprkos nadimku tasmanski tigar, ti mesožderi su bili tobolčari, poput klokana, koala i tasmanskih vragova.
Lokalna vlada je kasnih 1800. isplaćivala nagrade lovcima koji bi ubili tasmanske tigrove jer su jeli ovce farmera, izvijestio je ranije “60 Minutes”.
Do sredine 1930-ih, populacija tasmanskih tigrova smanjila se na jednog tilacina u zoološkom vrtu Beaumaris u Hobartu, glavnom gradu Tasmanije. Tamo je i umro 1936. godine. Australija je na sličan način dopustila odstrel kengura, odobravajući smrt hiljada kengura tokom godina. Dužnosnici su rekli da se populacija kengura hranila travnatim staništima ugroženih vrsta.
Faktor.ba
