Na današnji dan, 4. maja 1992. godine, Skupština Republike Bosne i Hercegovine donijela je historijsku odluku o usvajanju zastave i grba Republike Bosne i Hercegovine.
Ova odluka označila je važan simbolički i identitetski korak za tada međunarodno priznatu državu, koja je prolazila kroz najteži period svoje moderne historije.
Zastava Republike Bosne i Hercegovine bila je jednostavna, ali duboko simbolična: bijela podloga sa štitom u sredini. Na štitu se nalazio zlatni ljiljan (Lilium bosniacum) u šestostrukom rasporedu, koji se tradicionalno povezuje s bosanskom srednjovjekovnom državom, naročito s vladarskom dinastijom Kotromanića. Ljiljan je bio smješten na plavoj pozadini sa bijelom dijagonalnom trakom koja se protezala s gornjeg lijevog na donji desni ugao, simbolizirajući kontinuitet bosanske državnosti.
Grb, identičan motivima sa zastave, sadržavao je iste heraldističke elemente: plavi štit sa šest zlatnih ljiljana i bijelom dijagonalom, čime se željela istaknuti autentičnost i historijski identitet Bosne i Hercegovine. Ovaj grb inspirisan je starim grbom bosanskog kraljevstva iz doba Kulina bana i kasnije dinastije Kotromanića, čime je potvrđena historijska veza između moderne države i njene bogate srednjovjekovne prošlosti.
O usvajanju grba i zastave pisao je i doc. dr. Emir Filipović sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. On ističe da je proces stvaranja novih državnih simbola započeo još krajem februara 1991. godine, kada je Skupština SRBiH odlučila izmijeniti Ustav i uvesti nove simbole za buduću Republiku Bosnu i Hercegovinu. Formirana je posebna komisija u kojoj su radili stručnjaci iz Zemaljskog muzeja (arheolog Hasan-Mirza Ćeman i povjesničar Tihomir Glavaš), Instituta za historiju (dr. Boris Nilević), a za vizuelno rješenje bio je zadužen dizajner Zvonimir Bebek. Pravni savjet davao je Kasim Trnka, dok je u timu bio i istaknuti historičar dr. Enver Imamović.
Prvobitno je predloženo da osnovna boja zastave bude svijetloplava, simbolizirajući mir i povezanost s međunarodnim organizacijama poput Ujedinjenih nacija. Na toj zastavi trebao je stajati novi bosanski grb inspirisan heraldikom srednjovjekovne Bosne, oslonjen na grbove sa pečata i novca tadašnjih bosanskih vladara. Ključni izvor za identifikaciju bio je plašt kralja Tvrtka I Kotromanića, otkriven prilikom arheoloških istraživanja u Milima (današnjim Arnautovićima kod Visokog), koji je nosio motive ljiljana, simbola bosanskog kraljevstva koji nije pripadao nijednoj pojedinačnoj etničkoj skupini.
Iako su gotovo sva kulturna društva podržala prijedlog, jedino je Prosvjeta zahtijevala da novi simboli sadrže i srpske elemente. Početkom rata radna grupa se raspala, ali su Enver Imamović i Zvonimir Bebek nastavili raditi samostalno, završivši projekt u roku od oko 40 dana. U finalnom prijedlogu napravili su nekoliko izmjena: osnovna boja zastave je iz svijetloplave prešla u bijelu, a obrub štita je promijenjen iz srebrnog u zlatni.
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je 4. maja 1992. godine bez primjedbi prihvatilo ponuđeno rješenje, čime su zastava i grb s ljiljanima postali zvanični simboli države. Ovi simboli su tokom rata postali snažan znak otpora, jedinstva i državnosti, duboko ukorijenjeni u svijest građana.
Zastava sa ljiljanima korištena je sve do 1998. godine. Međutim, zbog nemogućnosti postizanja konsenzusa o novim simbolima koji bi ravnomjerno predstavljali sve konstitutivne narode, visoki predstavnik međunarodne zajednice Carlos Westendorp nametnuo je sadašnju zastavu, koja važi i danas. Iako se više ne koristi službeno, zastava sa ljiljanima i dalje živi kao snažan simbol borbe, identiteta i historijskog kontinuiteta Bosne i Hercegovine.
Odluka donesena 4. maja ostaje važan historijski podsjetnik na trenutak kada je Bosna i Hercegovina, suočena s izazovima opstanka, potvrdila svoju državnost kroz simbole koji nose duboke historijske i kulturne poruke. Odluka donesena 4. maja 1992. godine ostaje duboko upisana u kolektivno pamćenje Bosne i Hercegovine kao trenutak kada je zemlja, suočena sa historijskim izazovima, odabrala simbole koji svjedoče o njenoj drevnoj državnosti i nepokolebljivoj volji za očuvanjem identiteta.
