Službenik u jednoj srednjobosanskoj opštini nije zadovoljan nakon 6. oktobra 2024. godine i lokalnih izbora koji su održani u Bosni i Hercegovini (BiH).
“Stvarno je mnogo bolje kada žene učestvuju u radu opštinskih vijeća jer one brinu za školstvo, zdravstvo, ambulante, igrališta, kulturu dok se muškarci bave samo infrastrukturom, sportom… nažalost mi smo u prošlom mandatu imali samo jednu ženu u općinskom vijeću, a ni ovaj put nećemo imati više sreće”, priča službenik.
U vrijeme nastajanja ovog teksta konačni zvanični rezultati lokalnih izbora u BiH nisu poznati, pa je nepoznat broj žena koje su ušle u opštinska i gradska vijeća, ali je procjena da će ih biti manje nego nakon izbora 2020.
Izvjesno je da je izabrano osam načelnica i gradonačelnica. Četiri kandidatkinje SNSD-a Milka Ivanković, Snežana Ružićić, Dušica Runić i Mila Petković izabrane su kao načelnice opština Istočni Drvar, Jezero, Drvar i Novo Goražde. Ivana Raguž iz HDZ-a je postala gradonačelnika Čapljine, Erna Merdić Smailhodžić iz SDA gradonačelnica Zavidovića i Benjamina Karić Londrc iz SDP-a načelnica Novog Sarajeva. Smiljka Radlović izabrana je kao nezavisna kandidatkinja u Bosanskom Grahovu.
Radlović je pobijedila kandidata SNSD-a Petra Malinovića. Od 2900 registrovanih birača glasalo je njih 843, a Radlović je dobila 517 glasova ili 61,33 posto.
S obzirom na mašineriju SNSD-a i činjenicu da su oni potrošili najviše novca u ovoj kampanji – prema podacima Transparency Internationala oko 1,7 miliona konvertibilnih maraka – ovo bi se moglo smatrati najvećom pobjedom jedne kandidatkinje. Ivanković, Ružičić, Runić i Petković i ranije su bile gradonačelnice i načelnice, a Karić Londrc je u izbore ušla s pozicije gradonačelnice Sarajeva što im je obezbijedilo veću vidljivost u odnosu na druge kandidatkinje.
Prvi put za načelnice su izabrane i Merdić Smailhodžić, koja je kandidatu Snage naroda izmakla za 174 glasa, kao i Iva Raguž, koja je svog protukandidata nadmašila za oko 1800 glasova. Ali iza njih su stajale SDA i HDZ BiH, obje dosta moćne i bogate stranke. SDA je u kampanji potrošila oko 1,13 miliona konvertibilnih maraka, a HDZ BiH oko 643.000 konvertibilnih maraka.
“Nisam imala nikakvu posebnu kampanju, nisam nikom ništa obećala, mislim da me ljudi poznaju jer ja 25 godina živim tu, radim u opštini, radim s ljudima koji žive ovdje i jednostavno mislim da se promjenom vlasti može promijeniti kvalitet života, paradigma”, kaže Radlović.
Podsjećanja radi, među 385 kandidata i kandidatkinja za načelničke i gradonačelničke pozicije u 142 grada i općine u BiH je bilo 29 kandidatkinja. Na listama je bilo Izbornim zakonom propisnih minimalnih 40 posto žena, ali žene su bile nositeljice izbornih listi u samo 13 posto slučajeva.
U medijima se nakon izbora moglo više puta čuti da će se o izbornim rezultatima s aspekta vidljivosti i uspješnosti žena moći govoriti tek nakon uspostave vijeća. Ovo uspostava se smatra konačnim rezultatom jer su pojedine vijećnice u nekim opštinama i gradovima svjedočile provođenju izbornog inžinjeringa koji je obezbjeđivao da, nakon što nekoliko izabranih vrati mandat, za dopredsjedavajuće vijeća budu izabrani ljudi koji nakon objavljenih rezultata nisu uopšte ušli u vijeće.
Jadranka Miličević, direktorica i suosnivačica Fondacije CURE, govori da su žene bile veoma malo vidljive u medijima i u stranačkim promotivnim materijalima, a Fondacija CURE će u januaru o tome predstaviti izvještaj. Kaže i da je bilo istaknutijih pojedinki, poput sarajevske gradonačelnice koja je izabrana za načelnicu Općine Novo Sarajevo, ali je ona u kampanji, govori Miličević, koristila sva raspoloživa sredstva na poziciji s koje je ušla u kampanju, te kao i većina muškaraca, koristila sve raspoložive resurse i kolektivne rezultate grada pripisivala sebi.
“Druge kandidatkinje nisu imale takve mogućnosti osim drugih izabranih načelnica koje su već bile na tim pozicijama, koje su obnovile mandat. Uz to ove godine nismo imali projekata civilnog društva koji su promovisali žene kao što je bilo u ranijim izbornim ciklusima i stoga izbor Smiljke Radlović, koja je nezavisna kandidatkinja, smatram posebnim uspjehom. Sretna sam i zbog Erne Merdić jer je to jedna mlada posebna žena koja ima svoj stav i mišljenje”, kaže Miličević. Smatra da je više žena aktivnih u politici potrebno i zbog Zakona o ravnopravnosti polova, ali i zbog toga što žene imaju drugačije prioritete u odnosu na muškarce.
“Njihov rad je najbolji odgovor većini koju čine patrijarhalni muškarci i koji pitaju šta žene hoće u politici. Tamo gdje su uključene žene prioritet nije, niti će biti kupovina vozila od pola miliona maraka nego odluke važne za dobrobit svih”, pojašnjava Miličević.
Uloga žene nije bila tema
U medijima kandidatkinja gotovo da nije bilo, čak ni u plaćenim terminima. Tamo gdje ih je bilo, niko nije ni pomenuo femicid, malo se govorilo o zapošljavanju žena, tu i tamo se pomenuo neki vrtić, ali uloga žena nije bila tema.
Generalni utisak je da je ove godine u medijima bilo manje sadržaja o izborima nego ranijih godina, a i manje kandidatkinja. Gostovale su analitičarke, stručnjakinje i par kandidatkinja, ali i one često u ulozi stručnjakinja, poput Sanele Klarić iz Naše stranke, za koju je bilo lako pretpostaviti da nije istinski u kampanji i da bez obzira na to koliko glasova dobije neće napustiti pozicije u Skupštini KS i Domu naroda Parlamenta FBiH. Takvih je i muških i ženskih kandidata u ovoj kampanji bilo 90.
Kandidatkinje su često same vodile vlastite kampanje na društvenim mrežama.
“Nisko sam na listi i nisu me planirali za stranačke predizborne aktivnosti, pa se sama trudim na društvenim mrežama, ali su me upozorili da ništa ne plaćam ni tokom kampanje da ne bi stranka bila kažnjena i ja sada nastojim da bar imam što više sadržaja da tako budem vidljiva”, priča jedna kandidatkinja.
Da su žene u kampanji bile podzastupljene misli i Duška Andrić iz Centra ženskih prava u Zenici.
“Važno je da se vodi računa o ženskom pitanju koje nije samo socijalna zaštita, vrtići, nego i ekologija i privreda i razvoj obrazovanja i strateško planiranje i važno je da su žene vidljive, da učestvuju jer ako stoje sa strane ili iza uspješnih muškaraca – ne možemo govoriti o ravnopravnosti spolova, o zapostavljenosti ili tjeranju u kuću. Iz perspektive civilnog sektora mogu reći da su žene u kampanji bile podzastupljene, rezultati već pokazuju da je to što imamo par gradonačelnica i načelnica na nivou incidenta”, kaže Andrić.
Dodaje i da kandidatkinje moraju da shvate svoj društveno-politički angažman i preuzmu odgovornost.
“Nije u redu da ulaze u politiku ako nisu spremne za preuzmu odgovornost i ako figuriraju na listama da bi stranka ispunila uslove i jer im je neko obećao zaposliti dijete ili tetića. Žene moraju mnogo odgovornije pristupati svom političkom amgažmanu i djelovanju”, zaključuje Andrić.
Diskriminacija u političkom životu
Nakon izbora, primjera radi, načelnica Bosanskog Grahova potvrdu imenovanja čeka radeći svoj redovni posao, novoizabrana načelnica Općine Novo Sarajevo za svoje protukandidate je rekla da su se ponašali kao tetke, a Olivera Đeorđić Nedić vodi bitku da dokaže da je PDP u Doboju pokraden.
Đeorđić Nedić, iako je bila nositeljica liste, nije sigurna da ulazi u Gradsko vijeće Doboja.
“Mislim da žene nisu bile vidljive u kampanji, bilo je mnogo prepreka za one koje nemaju punu podršku stranke, od nekih drugarica čujem da je bilo i verbalnog nasilja, vidim da na društvenim mrežama nekim od žena s profila bez pravog imena pišu komenetare kao šta će žene, bolje da kuvaju ajvar nego da se bave politikom..”, priča Đeorđić Nedić.
Na svom profilu na Facebooku poziva birače da joj pomognu da dokaže da su glasovi pokradeni, da su navodno glasali ljudi koji uopšte nisu u BiH. Objavljuje videa koji pokazuju da su se u nekim kućama i javnim objektima navodno ljudi okupljali da bi dobili instrukcije i novac za glasanje.
“Za zaštitu žena kandidatkinja zakon bi trebao osigurati kvote koje, ne samo da garantuju njihovu prisutnost na izbornim listama, već i stvarnu mogućnost izbora. Uz to je potrebno uvesti mjere koje bi sankcionisale rodno zasnovano nasilje i diskriminaciju u političkom prostoru, kao i podršku za žene kroz specifične kampanje edukacije i osnaživanja”, kaže Đeorđić Nedić.
Ima i onih žena koje su na početku kampanje znale da ne mogu biti izabrane jer su na listama četrnaeste ili dvadesetšeste, a izmjene Izbornog zakona BiH koje je nametnuo visoki predstavnik i koje omogućavaju samo tri preferencije unutar liste su umanjile mogućnost da dobiju glasove. Ukoliko birač izabere više od tri kandidata/kandidatkinje sa jedne liste, njegov glas će otići samo stranci.
“Naš predsjednik je pozivao birače da stavljaju koliko god žele ikseva, ali da daju x i stranci i time je praktično manipulisao biračima jer tada glas ide samo stranci, a ne i pojedinačnim kandidatima i kandidatkinjama”, priča jedan od kandidatkinja.
Osnivačica Akademije za žene Maja Gasal je odmah nakon izbora procijenila da će broj izabranih žena biti manji nego ranije, a za neke stranke u nekim općinama nula.
“One koje su trebale biti na boljim pozicijama na listama kažnjene su za svoj dosadašnji rad u vijeću ili stranci. Sa svojim dosadašnjim sigurnim glasovima birača bilo je nemoguće osvojiti onih 10% za kretanje unutar liste. Ostaju bez mandata. One koje su bliske stranačkim organima podržane su i stavljene na pozicije s kojih će ući sa vrlo malim brojem glasova, dakle ne svojom zaslugom niti zaslugom birača. Ali, takav je zakon i takve su stranke. Glasačko tijelo je pretežno glasalo, a jedva da je biralo”, kaže Gasal.
I šta sada?
Gasal je podsjetila da je BiH zemlja koja ima žene na čelnim pozicijama: članica Predsjedništva BiH je Željka Cvijanović (SNSD), predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto (HDZ BiH), predsjednica Federacije BiH je Lidija Bradara (HDZ BiH), ali to nije donijelo nove politike ili promjene.
“Mentalitet glasačkog tijela, i žena i muškaraca, primarno je patrijarhalno opredijeljen. Programirani smo tako i to je globalno tekovina s kojom treba da se suočimo i izborimo. Pozitivna diskriminacija, iako joj baš nisam naklonjena, pomaže ali još više bi pomoglo da se bavimo više i češće ženama u svim sferama života u javnom prostoru”, kaže Dobrila Močević, stručnjakinja za PR.
Naglašava da nam ne treba populizam, nego više razumijevanja problema i da se s priče i politike rodne ravnopravnosti i jednake zastupljenosti pređe na djela, a to uključuje i ljude u komunikacijskim profesijama i političarke i političare i ljude u medijima koji bi dali više prostora ženama koje rade važne i vrijedne stvari.
Kada su žene u Jugoslaviji dobile pravo glasa na izborima 1945. godine, slavilo se. Bila je nestašica jabuka jer su žene pravile kolače i častile. Danas, 2024. godine, ta borba kao da je zaboravljena.
(rubina čengić/mediacentar)
